Onkološki tretman i njegove posledice
Tretman ostavlja vidljive i nevidljive posledice. Vidljive su one koje se odnose na fizički izgled kao što su gubitak kose, obrva, trepavica, promene na noktima i boji kože. U toku samog tretmana malo se može učiniti da se to sakrije. To su vidljivi gubitci. Različite žene se sa time različito nose. Neke inovativno menjaju svoj dotadašnji stil uvodeći u svakodnevnu garderobu turbane, velike minđuše, duge haljine ili jednostavno ne prikrivaju gubitak kose, obrva i trepavica. To zavisi od njene ličnosti, socijalnih krugova u kojima se kreće, porodice i još mnogo čega.
Žena koja je polagala na svoj izgled pre terapije, u najvećem broju slučajeva će to nastaviti i u toku terapije. Nema razloga da menja svoje navike. Neki mirisi će joj možda smetati ili neki preparati koje je do tada rado koristila, ali postoje preparati bez mirisa i određenih sastojaka koji mogu biti adekvatna zamena. Duga kosa se pre započinjanja terapije može ošišati i napraviti perika od sopstvene kose što isto na neke žene i njihovo okruženje može imati blagotvoran učinak. Razgovor sa kozmetičarem ili farmaceutom, koji je upoznat sa posledicama onkološkog tretmana može ženu usmeriti ka mogućim izborima a ona u skladu sa svojim afinitetima i finansijskim mogućnostima odabrati ono što želi. Dakle, sve je opet individualno.
Suočavanje sa dijagnozom maligne bolesti pretpostavlja veliki broj gubitaka kako simboličnih tako i stvarnih. I danas kada je medicina dostigla velike napretke i uspostavila mogućnost kontrole nad nepotrebnom patnjom, najstrašnija od svih vesti ipak je da neko boluje od raka.
Maligne bolesti se poistovećuju sa smrću, bolom, dugom patnjom i neminovnošću nestajanja. A mi, ljudi, skovani smo tako da ne mislimo o tome, da se nosimo sa svakodnevnim poteškoćama, ulažemo u materijalno i ponašamo se kao da nemamo vek trajanja. Drugačije ne bi smo mogli a da ne uđemo u disfunkcionalna stanja , preplavljenosti strahom. Zato valjda ove teme i nisu interesantne za širu populaciju. O raku se govori tek onda kada postane deo nečije stvarnosti ili u danima borbe protiv raka. A i tada više sa strahom nego sa idejom da mi možemo nešto učiniti da kvalitet svog života popravimo . Ljudi su ambivalentni prema ovoj bolesti. Sa jedne strane se plaše da misle i govore o njoj a sa druge bi želeli sve da znaju verovatno iz uverenja da je tako mogu izbeći ili kontrolisati.
Svoje vrednosne sudove mi usvajamo veoma rano. Da li je značajno da budem lepa ili pametna ili bogata. Ne želimo svi isto i ne vrednujemo svi iste stvari. Neke žene će smatrati da je njihov glavni adut u životu izgled, neke druge pamet ili sposobnost da budu dobre majke i domaćice. Svaka od njih će puno svoje energije uložiti u ulogu koju je za sebe odabrala. Ukoliko životne situacije učine da više u toj ulozi ne može da se ostvaruje, neophodno je da ona promeni svoje vrednosne sudove i stavove, a to niti je jednostavno niti lako.
Žena koja je svoj glavni adut videla u svom fizičkom izgledu, mnogo više energije će utrošiti na prilagođavanje tom gubitku usled bolesti I lečenja. Ne kažem da će neke druge žene to podneti bez bole, samo njihova adaptacija će biti drugačija. Zato je jako važno utvrditi pre započinjanja psihoterapijskog rada sa ženama koje boluju koji su to gubitci sa kojima se one suočavaju, čega sve moraju da se odreknu zbog bolesti i lečenja, kakvo to značenje ima za njih i koliko značaj tome pridaju. Dakle pristup svakoj ženi je individualan kao što je i reakcija svake žene, duboko individualna.
Porodično i socijalno okruženje je takođe značajno. Starost žene, da li se ostvarila kao majka, da li je to uopšte planirala? Naravno da nije isto ukoliko žena oboli sa 30 ili 60 godina. Porodica može da bude podržavajuće okruženje i ženino sigurno mesto, ali može da bude i izvor dodatne frustracije bilo da je previse zaštićuju bilo da je odbacuju.
Socijalna sredina isto tako pred ženu može staviti prevelike zahteve koja u određenom životnom trenutku ona zbog fizičkih ili emocionalnih poteškoća ne može da ispuni. Živimo u vremenu kada su mladost i zdravlje imperative, a dobar izgled žene se podrazumeva. Kao što se nekada podrazumevala higijena sada se podrazumeva da treba da imamo bele zube, dugu ofarbanu, zdravu kosu, zategnuto telo, manikir na rukama. Svakodnevno nas bombarduju slikama foto-šopa nekih lepotica i novim standardima lepote koje treba da dostignemo. Teško je i ženi koja nema zdravstvenih problema da sačuva dostojanstvo i samopouzdanje. Žene sa jakom porodičnom i socijalnom potporom imaće manje ožiljaka u ovoj borbi sa savremenim trendovima.