A uzrok?

 Pitanjem „šta je starije – kokoška ili jaje?“ bavili su se još filozofi psihopolisa Atine. Ovo pitanje traga za uzrokom.Uzrokom naspram posledice. Traganja i propitivanja mogu biti zahtevna (naročito kada su okrenuta ka sebi), teška, a za neke i izazovna. Neminovna su za napredak, što nije nužno rast i razvoj, ali jeste korak ka zrelosti. „Bolje je voleti i izgubiti, nego nikada ne voleti.“

Bol, tuga, sreća i tako redom, su posledice. Zašto bi iko tragao za uzrokom sreće? On je ili kristalno jasan ili se čovek u potpunosti prepusti uživanju i tada ne razmišlja.

Bol u glavi ili drugim delovima tela rešava tableta. Godine prolaze, bolovi se nižu, tablete se množe. Ovde nije reč o anti-farmako lobiranju, već o potrebi za očuvanjem zdravlja koje nam je dato. Svako živo biće je po sastavu dobro i vredno. Prvi ideal je to očuvati, a drugi unaprediti.

Čovek koji je u nesreći izgubio ruku ili mu je ruka hiruški amputirana ima osete, tzv. „fantomski ud“. Dakle, telo pamti. Ljudska vrsta ima sposobnost adaptacije zahvaljujići kojoj opstaje, nadilazi probleme, prevezilazi gubitke – živi. Životnu snagu, naročito ljudima u godinama, daje Smisao. On deluje motivišuće, jer iziskuje kontinuirani rad. Njegova struktura je čvrsta. Njegova redefinisanja su periodi najtežih živornih promena.

Posle kiše rastu pečurke. Proizilazi da su pečurke posledica, a uzrok seme i uslovi (zemljište, vlaga, toplota…). Jednostavno je ubrati pečurku i pripremiti je za jelo, ali je za nepoznavaoce rizik izuzetno visuk. „Sve pečurke su jestive, ali neke samo jednom“.