Odgovorno roditeljstvo
Dobar odnos sa detetom se gradi od prvih zajedničkih dana.Često se dešava da kako dete odrasta različite okolnosti nas udalje od njega. Nekada, uzrok tome su promene kod deteta koje teško prihvatamo, ili naša sopstvena želja da dete bude srećno na način koji mi zamišljamo kao jedini ispravan.
Od samog početka, ili kada se pojave problemi, u izgradnji ili održavanju dobrih odnosa sa detetom, može nam pomoći odgovorno roditeljstvo. Odgovorno roditeljstvo podrazumeva različita područja odgovornosti koje roditelji imaju a koja ne zavise od njihovih osobina ili od osobina njihovog deteta ali ni od toga koliko deca imaju godina.
Prva odgovornost koji roditelji imaju je odgovornost za dobrobit i razvoj deteta a druga je odgovornost za kvalitetan odnos sa detetom. Nju nam može biti posebno teško da prihvatimo u periodu adolescencije ali i u situacijama kada se dete ponaša na načine koje mi ne razumemo ili ne želimo prihvatiti. Treća je odgovornost je odgovornost roditelja za njihovu sopstvenu dobrobit, za brigu o sebi i sopstvenom zdravlju i zadovoljstvu u životu.
Sastavni delovi odgovornog roditeljstva su:
–pokazivanje ljubavi i brižnosti. Ovo će omogućiti detetu da oseća povezanost i pripadanje, podršku i zaštićenost. Deci je potrebno da osete našu bliskost, da primetimo kako su, da ih podržimo u onome što rade. Dete koje se oseća sigurno i prihvaćeno u svojoj porodici lakše razvija samopoštovanje i veštine za zdrav i odgovoran život
–osiguravanje strukture i vođenja. Najvažniji deo strukture i vođenja su pravila ponašanja.Pravila treba da su jasna i stabilna i da se mogu odnositi na veliki broj situacija. Vođenje podrazumeva i doslednost odrasle osobe da bi je dete doživelo kao nekoga na koga može da se osloni. Odnosi se i na postavljanje zahteva detetu ali i dosledno nagrađivaanje i kažnjavanje u koliko se pravila ne poštuju.
–poštovati dete kao osobu. Dete je jedinstvena osoba koja samim svojim postojanjem, isto kao i mi, zaslužuje uvažavanje svoje individulnosti.To znači da dete ima pravo i potrebu da ga doživljavamo i poštujemo kao osobu sa sopstvenim mislima, osećanjima, dostojanstvom.
–omogućiti osnaživanje.Jedna od uloga roditelja je i da stvara uslove koji će omogućiti detetu da razvije samopouzdanje. To pre svega znači prepoznati jake strane deteta, osobine i veštine a potom i stvarati situacije koje će mu pomoći da bude, kao i da doživljava sebe kao uspešno.Značajan deo osnaživanja deteta sastoji se od postupnog omogućavanja sve veće samostalnosti, koja uključuje poverenje da mnogo (i što su stariji sve više ) toga mogu sami, podržavanje u samostalnom obavljanju raznih zadataka.
Odrastanje je period kada su odlični odnosi između mlade osobe i roditelja više izuzetak nego pravilo, i to „zahvaljujući“ roditeljskim predstavama kako bi dete trebalo da se ponaša i detetovog ponašanja koje se često razlikuje od očekivanja roditelja. I roditelji i deca često se ljutite ili pokušavaju da vrše pritisak jedni na druge ako njihove želje ostanu neispunjene, što može samo produbiti nerazumevanje i nezadovoljstvo.
Samostalno ili uz nešto podrške možemo pokrenuti svoje roditeljske potencijale i biti sigurniji i zadovoljniji u svom odnosu i komunikaciji sa detetom.