Gubitak jednog ili oba roditelja
Gubitak jednog ili oba roditelja je veliki stres koji doživljava osoba, bez obzira na godine.
Tuga koja sledi nakon gubitka je neminovana, i u suštini ne postoji vremensko ograničenje za njeno trajanje. Nekada imate onaj osećaj da ste krenuli napred, a onda korak-dva unazad. Ljutnja, krivica, anksioznost, depresija su često neizostavne emocije. S obzirom da su roditelji najznačajnije osobe koje učestvuju u našem formirnju, sasvim je normalno da je to veliki psihološki i emocionalni udarac. Iako je to deo života i prirodni proces (izuzev suicida), čak i sama pomisao da ćemo u jednom trenutnku ostati bez roditelja, javlja anksioznot, osećaj nesigurnosti i straha.
Takođe, ljutnja je jedna od čestih emocija koje ljudi posle gubitka osećaju, osećaju ljutnju što su ostavljeni, što niko nije sprečio smrt. Kada izgubimo roditelja u kasnijim godinama, često se ljutimo što je život prekinut a sa njim i sve zajedničke aktivnosti i planovi. Sećam se jednog razgovora, gde mi je prijatelj rekao „moj otac je imao svog oca četrdeset i nešto godina, a ja sam svog oca imao samo dvadesetpet godina, nije fer“. Da, ljudi koji izgube nekog tako bliskog, često razmišljaju da život nije fer. Ponekada krive sebe, misleći da su mogli to da spreče.
Kada izgubimo roditelja, izgubili smo i odnos privrženosti koji je po mnogo čemu poseban i koji se razlikuje od ostalih, kasnije uspostavljenih odnosa. Gubitak roditelja je ponekad i gubitak vlastitog identiteta, tj. konačni gubitak životne uloge deteta – kćeri ili sina. Taj gubitak identiteta je uglavnom privremen, mada se kod nekih osoba može produžiti.
To, koliko će oporavak trajati zavisi od same osobe, njenih osobina ličnosti, njenog načina suočavanja sa stresom, šokom i krizom uopšte. Takođe zavisi i od podrške koju osoba dobije od okoline, od trenutne situacije u kojoj se nalazi (da li postoje još neki dodatni stresovi). Neka istraživanja su pokazala da osobe koje su stvorile svoje primarne porodice su lakše podnele gubitak roditelja nego osobe koje su još uvek u toj primarnoj porodici, sa roditeljima
Mirjana Marković, psiholog

Divni tekstovi,tako potrebni svima! Iako mnogo citam,radim,razmisljam ,radim ,osecam kako mi znaci svaki novi podsticaj i pomoc da zivim srecnije,kvalitetnije i ispunjenije i da sa manje bola i straha prihvatim i bolne strane zivota,hvala Vam!
Draga Biljana, hvala Vam.
Drago mi je što Vam se dopada.